Vodena mrlja koja se vidljivo povećava iz dana u dan mora se tretirati kao hitan slučaj. Crna trulež može se brzo širiti kroz listove, pseudolukovice, rizom ili vrat biljke, osobito kada je biljka izložena toplini i vlazi. Rana intervencija može zaustaviti širenje – čekanje nekoliko dana može biti razlika između izgubljenog lista i izgubljene biljke.
Sadržaj
Što je crna trulež
Crna trulež orhideja često se povezuje s vrstama Pythium i Phytophthora. To su oomicete, koje se ponekad nazivaju „vodenim plijesnima”, a nisu gljive u strogom smislu. Razlika je važna: nema svaki uobičajeni fungicid djelovanje na njih, a dijagnoza se ne smije svesti na ideju „crne mrlje na listu”.
Ovi se patogeni lako šire vodom. Njihove pokretne spore, koje se nazivaju zoospore, koriste vodeni film na listovima, vodu koja otječe, kapljice ili vrlo mokar supstrat kako bi dospjele do biljnog tkiva. Zato topla i vlažna razdoblja, zalijevanje prskanjem i nedovoljna ventilacija povećavaju rizik.
Cattleya i njezini hibridi često se navode među osjetljivim orhidejama, ali problem se može pojaviti kod mnogih rodova. Mlade biljke, novi izboji i biljke koje su već pod stresom zbog transporta, hladnoće ili oštećenog korijenja osjetljivije su.
Znakovi po kojima se razlikuje
Lezija često počinje kao mala, vlažna, prozirna mrlja. Zatim postaje smeđa do crna, mekana i brzo povećava svoju površinu. Rub može biti žut, a pritiskom na tkivo može se istisnuti tekućina. Na listu mrlja u jednom danu može napredovati više nego što biste očekivali od obične mehaničke ozljede.
Kod odraslih biljaka bolest može početi na listovima, pseudolukovicama ili korijenju. Kod mladih biljaka može se pojaviti blizu baze biljke i uzrokovati propadanje izboja. Kod Phalaenopsis, Vanda i drugih monopodijalnih orhideja lezija koja se približava vratu biljke ili točki rasta zahtijeva brzo djelovanje.
Nije svako tamno tkivo crna trulež. Opekline od sunca obično su suhe i ostaju lokalizirane; oštećenje od hladnoće pojavljuje se nakon izlaganja neprikladnoj temperaturi; bakterijski problem može biti mekši i neugodnog mirisa. Ako dijagnoza nije jasna, tretirajte biljku kao potencijalno zaraznu: izolirajte je, prestanite prskati listove i promatrajte brzinu kojom se mrlja razvija.
Za ostale mrlje, truleži i razlike u dijagnostici pročitajte i vodič o gljivičnim i bakterijskim bolestima orhideja.
Kako dospijeva do biljke
Patogeni se mogu prenijeti zalijevanjem više biljaka u istoj posudi (uranjanjem), kapljicama koje prskaju s jedne tegle na drugu, supstratom, zaraženim teglama i alatima. Biljka koja stoji izravno na tlu na otvorenom lakše će primiti kapljice zemlje ili onečišćene vode; na otvorenom vješanje tegli smanjuje taj rizik.
U domu se problem često pojavljuje nakon jednostavne kombinacije: voda koja ostaje između listova ili u vratu biljke, supstrat koji se sporo suši, nagurane biljke i ustajao (slojevit) zrak. Biljka ne mora biti „na izdisaju” da bi se zarazila, ali stres smanjuje njezinu otpornost i sposobnost ograničavanja lezije.
Što učiniti odmah
Izolirajte biljku. Premjestite je podalje od ostalih tegli i nemojte koristiti istu vodu za zalijevanje ili iste posude za druge biljke. Prestanite prskati listove i ne dopustite da voda koja otječe cirkulira između tegli.
Pripremite čiste alate. Koristite dobro očišćenu i steriliziranu oštricu ili škare. Ponovno sterilizirajte alat između rezova i prije prelaska na drugu biljku. Uklonite otpalo lišće, ocvale cvjetove i ostatke supstrata oko tegle.
Pratite smjer širenja lezije. Mrlja koja napreduje prema vratu biljke, rizomu ili točki rasta nije problem koji možete ostaviti da se „sam riješi”. Morate intervenirati dok je lezija još ograničena.
Intervencija na zahvaćenom tkivu
Odrežite zahvaćeni dio s malim rubom tkiva koje izgleda zdravo. Nemojte istim alatom rezati kroz bolesno područje, a zatim izravno kroz čisto područje. Pregledajte presjek: ako se vodenasta promjena boje nastavlja unutar tkiva, uklonite još malo tkiva.
Kod simpodijalnih orhideja, poput mnogih vrsta Cattleya, možda će biti potrebno potpuno ukloniti zahvaćeni list ili rezati niže, prema pseudolukovici ili rizomu, sve dok ne dođete do čvrstog tkiva. Kod Phalaenopsis ili Vanda prioritet je zaustaviti širenje prije nego što lezija dođe do točke rasta.
Nakon intervencije držite biljku na mjestu s dobrom ventilacijom, osvjetljenjem prilagođenim vrsti i bez vode na odrezanom području. Nemojte je pretjerano zalijevati „kako bi se oporavila” i nemojte je gnojiti dok se ne stabilizira. Sredstva za zaštitu bilja odabiru se samo na temelju dijagnoze i isključivo prema uputama na proizvodu; kemijska intervencija ne može obnoviti već uništeno tkivo.
Prevencija: kontrolirano zalijevanje, higijena i ventilacija
Ne dopustite da voda preko noći ostane na listovima i u vratu biljke. Zalijevajte tako da se biljka stigne prosušiti, osobito kada je temperatura niska ili je ventilacija slaba. Izlijte vodu iz ukrasnih tegli i podložaka te ne ostavljajte tegle da stoje u vodi.
Ostavite razmak između tegli. Ventilacija brže suši površine i smanjuje neizravno prskanje između biljaka. Redovito čistite prostor za uzgoj, plitice i mjesta na kojima se nakupljaju biljni ostaci. Pri presađivanju koristite čiste posude i prikladan supstrat koji omogućuje otjecanje vode i dotok zraka do korijenja.
Pregledajte nove biljke. Provjerite mlade listove, bazu biljke, pseudolukovice i vidljivo korijenje. Novu ili sumnjivu biljku držite odvojeno dok ne budete sigurni da je stabilna. Nakon transporta ili presađivanja prilagodite zalijevanje stvarnoj brzini sušenja, a ne prethodnom rasporedu.
Mrlja uočena na vrijeme lakše se sanira. Za nove biljke i inspiraciju za pažljivo uzgojenu kolekciju otkrijte kolekciju orhideja.