Phalaenopsis – terminalni izdanak – mit ili stvarnost?

Vjerojatno su se svi amaterski uzgajivači orhideja iz rod Phalaenopsis do sada susreli s "noćnom morom" terminalnih izdanaka. I, kao što je u svakoj online zajednici s izrečenim mišljenjima, stručno mišljenje često je brojčano nadjačano od strane osoba koje argumentiraju samo vlastitim ograničenim iskustvom s nekoliko slučajeva ili osobnim stavovima, ni zajednica internetskih uzgajivača orhideja nije izuzetak od ovog fenomena.

Iako u vrlo rijetkim slučajevima to može značiti kraj životnog ciklusa, većina primjeraka Phalaenopsis s terminalnim izbojem propada zbog uvjeta uzgoja. Neki entuzijasti ih od početka pogrešno smatraju izgubljenim biljkama, potpuno zanemarujući njihov potencijal.

Da bismo imali opravdano mišljenje, potrebno je postupno iznijeti i razmotriti nekoliko hipoteza.

1. Što su terminalni izdanci?
2. Što pokreće njihov nastanak?
3. Koje učinke imaju na biljke?
4. Koje akcije ili mjere treba poduzeti?

Što su terminalni izdanci?

Terminalni cvjetni izdanak predstavlja izboj iz središnjeg područja vegetativnog rasta pupoljka s naknadnim cvjetnim razvojem. Točnije, u području lisne krošnje, na primjer kod vrsta roda Phalaenopsis, umjesto novog lista pojavljuje se cvjetni izdanak. Ovaj se fenomen poznaje kod vrsta orhideja s monopodijalnim rastom, koje uglavnom pripadaju plemenu Vandeae iz podfamilije Epidendroideae, koja uključuje podplemena Aerangidinae, Angraecinae, Aeridinae, Agrostophyllinae, Bromheadiinae, Polystachyinae. Važno je u ovom kontekstu zapamtiti jedan bitan aspekt vezan uz biologiju Vandea, naime tip monopodijalnog rasta, koji podrazumijeva jedinstveni smjer rasta smješten na vrhu biljke (apikalno), suprotno od korijenskog područja iz kojeg izrastaju korijeni, za razliku od vrsta sa simpodijalnim rastom gdje postoji više smjerova rasta. Kod monopodijalnih vrsta možemo pretpostaviti da postoji apikalna dominacija vjerojatno kontrolirana hormonima, koja suprimira razvoj bočnih pupova u izdanke ili implicitno odvojene biljke. Ako se umjesto uobičajenih listova, koji nam pokazuju da je biljka u punom rastu i izdužuje stabljiku u jednom smjeru, pojavi cvjetni izdanak, razumno je pretpostaviti da će ta biljka prestati s listnim rastom u tom smjeru. Međutim, to ne znači da će biljka uginuti ili ući u fazu mirovanja, jer ukidanje apikalne dominacije u većini slučajeva aktivira razvoj bočnih pupova putem biljnih hormona ili regulatora rasta iz skupine citokinina. U biti, ovaj fenomen razvoja bočnih pupova može se uočiti i kod tretmana s citokininima, bilo u obliku keiki paste, folijarnih tretmana ili čak nenamjernog uništenja terminalnog pupoljka. Štoviše, može se primijetiti da se pojava terminalnih izdanaka češće događa kod vrsta s većom sposobnošću proizvodnje keikija, a sposobnost formiranja novih bočnih izdanaka često se koristi kod nekih Aeridina, na primjer Vanda, Mokara, Trichoglottis, primjenom tehnike poznate kao topping ili odsjecanje vrha, gdje uklanjanjem terminalnog pupoljka potiče se pojava adventivnih biljaka koje rastu na bazi ostavljenoj nakon odsijecanja. Zanimljivo je primijetiti da uspavani pupoljci vrsta Phalaenopsis posjeduju polivalentnost razvoja, mogu formirati vegetativne pupove koji će dati biljke, odnosno keiki, ili podjednako mogu formirati cvjetne pupove koji će dovesti do pojave cvjetnih izdanaka. Ovaj se aspekt iskorištava primjenom hormonskih tretmana s citokininima, točnije keiki pastom, koja pretvara pupove cvjetnih izdanaka u vegetativne pupove. U tom smislu možemo se složiti da je ta konverzija moguća i da se događa spontano, inducirano ili prirodno i kod vegetativnih pupova rasta, koji postaju cvjetni ako su ispunjeni određeni uvjeti. I od toga, terminalni izdanci.

Što pokreće pojavu terminalnih stabljika?

Pojava terminalnih stabljika uzrokovana je pretvorbom vegetativnog pupoljka monopodijalnih orhideja u cvjetni pupoljak, i može imati višestruke uzroke, fizičke prirode (mehaničko odsjecanje primjeraka, namjerno, u reproduktivne svrhe, ili slučajno), kemijske (postoje informacije da neke antifungalne, antibakterijske, insekticidne ili miticidne tretmane, primijenjene u obilju, mogu izazvati ovaj događaj) ili biokemijsko-fiziološke (prirodno hormonski inducirano – u dobi zrelosti biljaka ili umjetno, primjenom citokinina). Na kraju, svi ovi uzroci induciraju proizvodnju ili metabolizam citokinina, njihovu akumulaciju u tkivima i pokretanje aktivacije bočnih pupova, što će na kraju dovesti do stvaranja keikija, novih biljaka koje izrastaju na stabljici matične biljke. Neke vrste i sorte su osjetljivije na formiranje terminalnih stabljika, i zanimljivo je primijetiti da će iste sorte češće imati pojavu bazalnih biljčica (keikija). Neki uzgajivači povezuju razlog pojave terminalnih stabljika s prevelikom količinom svjetlosnog zračenja ili uporabom sistemskih insekticida, no do sada nema sigurnih informacija o ovom fenomenu.

Koje učinke terminalne stabljike imaju na zdravlje i razvoj biljaka?

Iako se cvjetne stabljike prirodno pojavljuju kod roda Phalaenopsis na bazalnim ili bočnim pozicijama, moguće je da se pojave i na apikalnim pozicijama. Obično ovaj fenomen pokreće pojavu bazalnih biljčica, tj. keikija, jer ta biljka više neće rasti, ali će nastaviti savršeno normalno funkcionirati s biološkog stajališta, proizvodeći cvjetove i ulažući mnogo više energije u vegetativnu reprodukciju.

U mnogim slučajevima, kako nas obavještavaju stručnjaci AOS (Questions About Phalaenopsis), pojava terminalnih stabljika je pokazatelj da je ta biljka dosegnula zrelost i da će prestati s uzlaznim rastom, no poznati su brojni slučajevi u kojima su biljke nastavile rasti nakon što je cvjetna stabljika uvenula. Jedan siguran aspekt u tretiranju biljaka s terminalnim stabljikama je činjenica da će ta biljka sigurno proizvesti barem jedan bazalni keiki, ovisno o vrsti, sorti, hibridu, jer je poznato da su neke sorte plodnije od drugih.