Botanička vrsta poznata kao "kineski cymbidium", uz Cymbidium sinense i Cymbidium kanran makino, Cymbidium ensifolium ističe se kompaktim oblikom, manjim dimenzijama u usporedbi s drugim vrstama Cymbidiuma, mirisnim, nježnim, srednje velikim cvjetovima, čestim i uzastopnim cvatnjama te visokom tolerancijom na visoke temperature, što ga snažno preporučuje za uzgoj u stanu.
Najpoznatiji sinonimi za ovu vrstu su Epidendrum ensifolium L. (1753) i Jensoa ensata Raf. (1838), no potpuni popis ukazuje na brojne sistematske revizije kojima je ova vrsta bila podvrgnuta: Cymbidium albomarginatum Makino 1912; Cymbidium arrogans Hayata 1914; Cymbidium ensifolium f. arcuatum T.C.Yen 1964; Cymbidium ensifolium f. falcatum T.C.Yen 1964; Cymbidium ensifolium f. flaccidior Makino in Y.Iinuma 1912; Cymbidium ensifolium subsp. acuminatum (M.A.Clem. & D.L.Jones) P.J.Cribb & Du Puy 2007; Cymbidium ensifolium var. misericors (Hayata) T.P.Lin 1977; Cymbidium ensifolium var. rubrigemmum (Hayata) T.S.Liu & H.J.Su 1978; Cymbidium ensifolium var. striatum Lindl. 1837; Cymbidium ensifolium var. susin T.C.Yen 1964; Cymbidium ensifolium var. xiphiifolium (Lindl.) S.S.Ying 1990; Cymbidium ensifolium var. yakibaran (Makino) Y.S.Wu & S.C.Chen 1980; Cymbidium gonzalesii Quisumb. 1940; Cymbidium gyokuchin Makar. 1912; Cymbidium gyokuchin var. arrogans (Hayata) S.S.Ying 1977; Cymbidium gyokuchin var. soshin Makino 1912; Cymbidium kanran var. misericors (Hayata) S.S.Ying 1977; Cymbidium koran Makino 1912; Cymbidium micans Schau. 1843; Cymbidium misericors Hayata 1914; Cymbidium misericors var. oreophilum Hayata 1914; Cymbidium niveomarginatum Makino 1912; Cymbidium prompovenium Z.J.Liu & J.N.Zhang 1998; Cymbidium rubrigemmum Hayata 1916; Cymbidium shimaran Makino 1912; Cymbidium xiphiifolium Lindl. 1821; Cymbidium yakibaran Makino, Iiinuma 1912; Cymbidium yongfuense Z.J.Liu & J.N.Zhang 1998; *Epidendrum ensifolium L. 1753; Jensoa ensata Raf. 1836; Limodorum ensatum Thunb. 1784
Se cunosc cel putin doua specii cu ocurenta naturala, anume ssp. ensifolium si ssp. haematodes.
Srednje veličine, s debelim, tvrdim listovima, cvjetat će od početka ljeta do kraja ljeta, u nekoliko faza, obično 3, ali često su poznati slučajevi cvatnje tijekom jeseni ili zime. I Cymbidium ensifolium i Cymbidium sinense često pokazuju variegirane oblike, najčešće s dvostrukim zlatnim rubnim prugama na listu ili longitudinalnim područjima diskoloracije koja odgovaraju rasporedu žila.
Uzgoj ove vrste Cymbidiuma gubi se u magli stoljeća, smatrajući se jednom od najduže uzgajanih vrsta orhideja, s prvim suvremenim spomenima Confuciju, oko 500. godine prije nove ere. Carl Linnaeus opisuje vrstu 1753. u monumentalnom djelu Species Plantarum. Danas uzgajivači orijentalnih vrsta, kako iz Kine tako i iz Japana, preferiraju ove vrste i njihove komercijalne sorte, imajući pritom dugu tradiciju u njihovom uzgoju i razmnožavanju, dok zapadni uzgajivači tek relativno nedavno počinju uvoditi skupinu kineskih cymbidiuma u svoje stalne ponude.
Izvorno uključen u podrod Jensoa, zajedno s Cymb sinense, Cym. faberi, Cym. goeringii i drugim sličnim vrstama, ensifolium predstavlja jedan od rodova s najširim rasponom distribucije i najvećom varijabilnošću, prisutan u Indokini, Kini, Japanu, Borneu, Novoj Gvineji i Filipinima, na nadmorskim visinama između 500 i 1800 m. Vrsta nastanjuje listopadne šume u vlažnim područjima, duž riječnih tokova, na vapnenačkim podlogama prekrivenim mahovinom, pa čak i litofilnim staništima. Nije sigurno uključuje li prirodna distribucija vrste i Japan, a mnogo je vjerojatnija hipoteza njezine naknadne aklimatizacije kroz kulturu.
Aspectul general al plantelor sugerează o talie medie spre mica, acestea avand crestere tericola sau litofila, cu numerosi pseudobulbi de dimensiuni reduse, inveliti complet in tecile bazale ale frunzelor, in numar de 3 – 4 per pseudobulb, prezentand un model imbricate. Frunzele au aspect liniar, fiind inguste, acute, uneori variegate.
Veličina cvjetova Cymbidium ensifolium varira između 5 – 8 cm, snažno razmaknuti na uspravnoj cvjetnoj stabljici duljine do 30 cm, koja nosi 3 – 8 cvjetova s trajanjem kraćim nego kod klasičnih hibrida, ali ne kraćim od 2 – 3 tjedna. Cvjetna kromatika obično uključuje mješavine smeđe-crvene na svijetlozelenoj ili žućkasto-zelenoj pozadini, no često se ističu i ekstremne varijacije boja, od kompaktno crveno-smeđe do jednolično svijetlozelene, osim labeluma obojenog u bijelo, ili čak potpuno albino cvjetova. Relativno skroman izgled cvjetova u potpunosti nadoknađuje suptilan i trajan, čak i snažan miris u usporedbi s uobičajenim cymbidium hibridima. Razdoblje cvatnje obično je ograničeno na ljetnu sezonu, što je karakteristika koju dijeli s većinom svojih hibrida, no često se spominju i cvatnje u jesen, zimu, pa čak i rano proljeće.
Preferencija za ovu vrstu dovela je do njenog uključivanja kao roditeljske vrste u mnoge uspješne hibride, od kojih su neki čak i nagrađeni, među kojima spominjemo Cymbidium Super Baby (x Babylon), Cymbidium Chocolate Soldier (x Volcano) i Cymbidium Tender Love (x parishii), kao potomke s izravnim nasljeđem, ili čak složene hibride, poput Cymbidium Golden Elf (x Enid Haupt) 'Sundust' HCC/AOS i njegove tetraploidne varijante (4n), Cymbidium Korintji (x Rangoon), Cymbidium Giselle (x madidum), gdje se posebno ističe klon ‘Ballerina’, nagrađen od strane AOS s priznanjem HCC.
Što se tiče uvjeta rasta, Cymbidium ensifolium preferira lokacije s 90 – 95 % sjene i temperaturama od 23 – 30 ℃, ali može podnijeti i više temperature ako je osigurana odgovarajuća ventilacija. Noćne temperature tijekom ljeta i do kasne jeseni (kolovoz - listopad) trebaju biti najmanje 10 – 15 ℃ kako bi se osiguralo pokretanje cvatnje. Optimalne temperature tijekom zime idealno su između 7 - 12 ℃ noću i 18 – 23 ℃ danju. Većina kineskih vrsta cymbidium može preživjeti blage mrazeve, ali se preporučuje izbjegavanje takvih situacija.
Jaka ventilacija jedan je od ključnih elemenata u uzgoju vrsta cymbidium, čemu ensifolium nije iznimka; loša kvaliteta ventilacije može dovesti do pojave gljivičnih i bakterijskih bolesti, osobito botritisa, koji će zahvatiti cvjetove i uzrokovati njihovo propadanje.
Preporučuje se održavanje vlažnosti rasta na razinama od 40 – 60 % tijekom zime, a što višim vrijednostima u ostatku godine, osobito ljeti.
Zalijevanje će se obavljati često, otprilike na svakih 3 dana, pa čak i na svakih dva dana u područjima s suhom klimom. Biljke će se stalno održavati vlažnima, ali bez dopuštanja zastoja vode.
Preferirat će se supstrati u mješavini, s dobrom drenažom i sitnom granulacijom, koji omogućuju brzo sušenje supstrata nakon zalijevanja, poput komposta od kokosovih vlakana s sphagnum mahovinom, borove kore male veličine (3 – 9 mm) i perlita.
Gnojidbe će se primjenjivati na svake 2 tjedna, koristeći gnojivo s nižim vrijednostima dušika i fosfora, s idealnom formulom 15 – 15 – 30, pri čemu se može povećati unos fosfora tijekom ljeta.
Zamjena tegli i supstrata obavit će se na svake 2 godine, pri čemu će se pristupiti i dijeljenju grmova, zadržavajući skupine od najmanje 3 lukovice.
Želite li vidjeti više članaka i steći više znanja? Ovaj je članak besplatan, ali možete podržati secretgarden.ro cu o recenzie aici:
Google: Recenzije na Googleu
Facebook: Recenzije na Facebooku