Phalaenopsis amboinensis 'Nicole' *mirisna

Phalaenopsis amboinensis 'Nicole' je selekcija vrste Phalaenopsis amboinensis, koju je J. J. Smith opisao 1911. godine. Vrsta potječe s Ambona, Sulawesija, iz Indonezije i Papue Nove Gvineje, gdje raste kao epifit u vlažnim šumama, na nadmorskoj visini od 0 do 400 m, na nešto zasjenjenijim mjestima. To je mala biljka toplog podneblja. Listovi su eliptični ili duguljasto-lancetasti, dugi do 25 cm. Cvjetovi su mirisni.

Cvatnja je dugotrajna. Bočne, lučno povijene cvjetne stapke mogu doseći 45 cm i obično se pojavljuju od kraja zime do proljeća. Kod ove selekcije cvjetovi su veliki približno 3,2–3,7 cm i traju oko 4 tjedna. Oblik im je čašast, na kremastožutoj ili blijedonarančastoj podlozi s crvenosmeđim linijama. Labellum je malen. Cvjetovi su mirisni.

Svjetlost treba biti umjerena, tipična za Phalaenopsis: 10.000–12.000 luksa, uz jutarnje sunce ili filtrirano svjetlo. Ako biljka dobiva manje od 10 sati svjetla dnevno, rast se usporava. Odgovaraju joj tople temperature, približno 22–31 °C, bez dugotrajnih hladnih noći. Blaga ventilacija pomaže nakon zalijevanja.

Zalijte kada korijenje posrebrni i supstrat se približi sušenju, a zatim pustite da se voda potpuno ocijedi. Odgovara joj umjerena i stalna vlažnost, ali ne i natopljena posuda. Zalijevajte ujutro kako bi se listovi i središte biljke osušili do večeri. Ne ostavljajte vodu u pazušcima listova. Tijekom aktivnog rasta gnojite razrijeđenim gnojivom nakon zalijevanja, koristeći gnojivo za orhideje. Zimi, ako se količina svjetla smanji, prorijedite zalijevanje i obustavite gnojidbu.

Koristite prozračnu mješavinu srednje krupne kore, po želji s malo sphagnuma, perlita ili ugljena. Supstrat za Phalaenopsis prikladan je ako se suši tempom koji odgovara uvjetima u vašem domu. Presadite svake 2–3 godine ili kada se pojavi novo korijenje, a ranije ako se supstrat razgradio ili je korijenje oštećeno.

Ako biljka ne raste, provjerite količinu svjetla, toplinu i stanje korijenja. Mekano korijenje, kiselkast miris ili mekana baza ukazuju na višak vode. Mekani listovi mogu upućivati na žeđ ili na korijenje koje više ne upija vodu. Pupoljci mogu stradati nakon naglih premještanja, zbog vrlo suhog zraka ili velikih temperaturnih oscilacija.