Vanda christensoniana (Ascocentrum christensonianum) - mirisna

Vanda christensoniana, poznata i pod bivšim imenom Ascocentrum christensonianum ili „Christensonova orhideja”, je epifitska vrsta orhideje iz porodice Orchidaceae, endemska za Vijetnam. Imenovana u čast botaničara i taksonoma Erica Christensona, ova monopodijalna orhideja ističe se svojim neobičnim purpurnim lišćem i nježnim cvjetovima, te je cijenjena kolekcionarska biljka zbog svoje egzotične estetike i specifičnih zahtjeva za njegu.

Izgled listova i cvjetova

• Listovi: Listovi su izduženi, u obliku trake, s trozubim vrhom, dugi 10-20 cm, i imaju zelena-crvenkasta do intenzivno purpurna boju, zbog nakupljanja antocijana koji pružaju zaštitu od jakog sunčevog svjetla. Purpurna boja je izraženija na jakom svjetlu, što omogućava biljci da uspijeva na punom suncu, za razliku od drugih Vanda orhideja. Na slabom svjetlu listovi su skloniji zelenoj boji.
• Cvjetovi: Cvjetovi su mali, promjera 1,4 cm, grupirani u uspravne, aksilarne cvatove duge 10-15 cm, s 2-4 gusto naseljene cvjetne stabljike. Boja varira od blijedo ružičaste do purpurne ili bijele, s tamnijim središtem. Cvatu češće u proljeće i jesen (ožujak-svibanj i rujan-studeni), svaki cvat proizvodi buket cvjetova s suptilnim, cvjetnim mirisom. Cvjetovi traju 2-3 tjedna.
• Miris: Miris je nježan, izraženiji u toplim i vlažnim uvjetima, ali nije toliko intenzivan kao kod drugih Vanda orhideja.

Karakteristike rasta

• Visina: To je orhideja malog do srednjeg rasta, dostižući visinu od 20-40 cm, s uspravnim stabljikom potpuno prekrivenim listnim omotačima.
• Vigor: Ima umjeren rast, tipičan za monopodijalne orhideje, s dugim i debelim zračnim korijenjem prilagođenim za upijanje vlage iz zraka.
• Tip: To je monopodijalna epifitska biljka koja raste na granama stabala u suhim, polusumrnim ili listopadnim šumama Vijetnama, na nadmorskim visinama od 0-700 metara.

Uvjeti uzgoja

• Izloženost: Preferira jako svjetlo (35.000-45.000 luksa), idealno je jako indirektno svjetlo ili filtrirano sunce. Može podnijeti direktno sunce zbog purpurnih listova, ali treba izbjegavati dugotrajno izlaganje jakom suncu kako bi se spriječile opekline. Stalni protok zraka je bitan. Imajte na umu da visoka temperatura može biti kompenzirana vlagom.
• Tlo/Podloga: Najbolje uspijeva bez podloge (ako je vlaga idealna), u visećim drvenim košarama ili montirana na pluto ili paprat drveta, kako bi zračni korijeni mogli disati. Ako se koristi lonac, podloga mora biti vrlo prozračna (npr. kora, perlit, ugljen).
• Zalijevanje: Potrebno je dnevno zalijevanje tijekom vegetacijske sezone (proljeće-ljeto), ali korijenje mora potpuno osušiti između zalijevanja. Prskanje ujutro je korisno u toplim i suhim danima. Zimi se zalijevanje smanjuje, osobito pri slabom svjetlu.
• Temperatura: Preferira toplu do vruću klimu, s dnevnim temperaturama od 27-32°C ljeti i 19-21°C zimi, te dnevnim razlikama od 6-9°C. Podnosi kratke hladnije periode, ali ne ispod 16°C.
• Vlažnost: Ako se uzgaja s slobodnim korijenjem, treba visoku vlažnost tijekom cijele godine. U stanovima, ovlaživač zraka ili pladanj s kamenčićima i vodom pomažu. Uzgoj u loncima (zasađeno) dopušta kulturu u uvjetima niske atmosferske vlage, ali se preporučuje kompenzacija prskanjem.

Njega i otpornost

• Gnojidba: Primjenjujte gnojivo za orhideje (npr. 20-20-20) u 1/4-1/2 preporučene doze na pakiranju, tjedno tijekom aktivnog rasta. U proljeće i ljeto koristite gnojivo bogato dušikom, a u jesen bogato fosforom za poticanje cvatnje. Zimi se gnojidba smanjuje ili potpuno prekida.
• Štetočine: Može biti pogođena štitastim ušima, grinjama ili gljivicama u uvjetima stagnirajuće vlage ili vrlo suhog zraka. Redovito pregledavajte korijenje i listove te osigurajte dobru ventilaciju.
• Razmnožavanje: Razmnožava se dijeljenjem zrelih stabljika ili putem „keiki“ (mladih biljaka) koje se povremeno pojavljuju.
• Toksičnost: NIJE otrovna za ljude i životinje, sigurna za domove s djecom ili kućnim ljubimcima.
• Posebna njega: Izbjegavajte slabo osvijetljena mjesta koja smanjuju boju listova i cvatnju. Zračni korijeni ne smiju se rezati osim ako su suhi, jer su ključni za upijanje vlage.

Podrijetlo

Vanda christensoniana je endemska za , nalazi se u suhim, polusumrnim ili listopadnim šumama na niskim nadmorskim visinama (0-700 metara), rastući na granama stabala. Relativno je nedavno otkrivena, opisana 1993. godine pod imenom Ascocentrum christensonianum, ali je 2012. godine reklassificirana kao Vanda zahvaljujući genetskim studijama koje su uključile rod Ascocentrum u Vandu. Usko je povezana s Vanda malipoensis i Vanda nana, ali se razlikuje po purpurnom lišću i jedinstvenom filogenetskom položaju.

Napomena: Primjerci na skladištu mogu imati listove s manjim mehaničkim oštećenjima.