Poznate i kao orhideje ljubičice, vrste roda Miltoniopsis, opisane 1889. godine od strane Alexandrea Godefroy – Lebeufa, u broju od 5-6, ipak su dale više od 2000 hortikulturnih hibrida. Iako su prvotno bile uključene u rod Miltonia, kasnije je utvrđeno da dijele mnogo više sličnosti s rodom Odontooglossum. Od poznatih 5-6 botaničkih vrsta, samo 3, naime Miltoniopsis roezlii, Miltoniopsis Vexillaria i Miltoniopsis phalaenopsis, predstavljaju roditeljske vrste koje su bile osnova za stvaranje impresivnog broja hortikulturnih hibrida.
Vrste potječu iz Kostarike, Paname, Venezuele, Kolumbije, Ekvadora i Perua, gdje nastanjuju područja na nadmorskoj visini između 500 i 2000 metara s promjenjivom klimom, od vlažnih, vrlo toplih pašnjaka do relativno hladnih vlažnih šuma kao srednje zone, nastanjujući vlažne šume umjerene klime.
Osnovna karakteristika svih preferiranih staništa je povećana vlažnost, jer su u tim područjima kiše česte tijekom cijele godine, često praćene obilnim taloženjem rose ili čestim maglama.
Epifitne ili litofilne vrste, članovi roda Miltoniopsis razlikuju se od vrsta Miltonia po prisutnosti samo jednog lista na vrhu pseudobulbe, koji je okružen jasno definiranim listovima nalik omotačima. Biljke su srednje veličine, s simpodijalnim rastom, tankim, uskim, svijetlozelenim listovima raspoređenim u lepezasti oblik na bazi spljoštenih pseudobulbi, u njihovim ravnijim dijelovima.
Glavna sezona cvjetanja traje od proljeća do jeseni, ali neke vrste i većina hibrida mogu cvjetati tijekom cijele godine. Proizvode cvatove s 3 do 7 trajnih cvjetova, koji traju do 5 tjedana ili ponekad i duže, ali brzo vene ako se odrežu, velikih dimenzija (7 – 8 cm), mirisni, s impresivnim izgledom i varijabilnom bojom, od žute do nijansi crvene i ljubičaste.
Rod Miltoniopsis preferira nizak nivo svjetlosnog zračenja, od 9000 do 15000 luksa, bez izlaganja direktnim sunčevim zrakama, slično vrstama Paphiopedillum sa mrljastim lišćem, ali s relativno višim vrijednostima nego što se preporučuje za vrste Phalaenopsis. Tijekom hladnijeg dijela godine, mogu podnijeti nešto veće vrijednosti svjetlosti, do 18000 luksa. Zbog niskih zahtjeva za svjetlosnim zračenjem, vrste roda Miltoniopsis mogu se bez problema uzgajati uz umjetnu rasvjetu, pod uvjetom da je osigurana umjerena do visoka razina vlage. U mnogim slučajevima primijećeno je poboljšanje kvalitete cvjetova ako se oni premjeste u sjenovitija područja odmah nakon formiranja pupova.
Pokazatelj da biljke dobivaju dovoljno svjetla je svijetlozelena boja listova. Bjelkasti listovi ukazuju na previše svjetla, dok tamnozeleni listovi signaliziraju nedostatak svjetla. Ruzikasta ili žućkasto-crvena boja listova ukazuje na potrebu smanjenja razine svjetlosnog zračenja. Ispravna svjetlost pokazuje se pojavom blagog, lagano ružičastog tona na listovima. Često je teško osigurati dovoljnu količinu svjetla za poticanje cvjetanja, a da pritom listovi ne postanu bjelkasti. U slučaju vrlo intenzivne svjetlosti, listovi mogu imati opekline od sunca, osobito sredinom ljeta.
Temperatura u područjima podrijetla rijetko prelazi 27℃ tijekom dana, a noću često može pasti do 10℃ ili niže. Rod Miltoniopsis uspješno raste na temperaturama sličnim onima za rod Odontoglossum, u rasponu od 6 – 25℃, ali može podnijeti kratkotrajne varijacije izvan tog raspona. Idealna temperatura za rast i cvjetanje je 23 – 25℃ tijekom dana i 16 – 18 ℃ noću, s varijacijom od oko 7 – 8 ℃. U slučaju pretežno niskih temperatura preporučuje se smanjenje vlage. Biljke ne vole temperature iznad 25 ℃, pa je potrebno smanjiti intenzitet svjetlosti i povećati vlagu kako bi podnijele takve uvjete. Važno je zapamtiti da se tolerancija na više temperature povećava s povećanjem vlage.
Vlaga potrebna za rast orhideja Miltoniopsis mora biti visoka, idealno je u tu svrhu grupisati ih s drugim vrstama biljaka koje preferiraju visoku vlagu. Optimalne vrijednosti su u rasponu od 70 – 80 %, s maksimalnim vrijednostima noću do 80 – 90 % i minimalnim vrijednostima poslijepodne od 50 – 60 %. Vrste Miltoniopsis mogu podnijeti, međutim, kratkotrajno i vrijednosti vlage čak i od 20 %, pod uvjetom da se često zalijevaju. Za razdoblja vrlo visokih temperatura preporučuje se prskanje listova i postavljanje posuda za uzgoj na pladnjeve s šljunkom ili keramičkim granulama napunjenim vodom. Još jedan važan aspekt je osiguranje dobre ventilacije zraka kako bi se spriječile gljivične bolesti, budući da vrste Miltoniopsis u prirodi rastu na gornjim dijelovima krošnji stabala.
Postoji mnogo opcija za uzgoj vrsta Miltoniopsis u pogledu izbora supstrata, medija za rast i posuda. Bez obzira na odabranu kombinaciju, treba se odlučiti za one koje omogućuju zadržavanje vode, a istovremeno dopuštaju brzo otjecanje. Budući da ove vrste imaju relativno fine korijene, treba odabrati medij s malom granulacijom, poput pinove kore Orchiata Precision, ili posebno pripremljene medije koji sadrže omjer od 70% fine kore i 30% perlita (možeš ih nabaviti ovdje). U ovu mješavinu neki uzgajivači ponekad dodaju udio drvenog ugljena kako bi poboljšali upijanje vode i drugih tvari te njihovo postupno otpuštanje u medij. Veličina posuda za uzgoj ne smije biti prevelika, već dovoljno velika da može sadržavati korijensku masu i supstrat. Male posude pomažu u kontroli zalijevanja i sprječavanju prekomjernog navodnjavanja. Ako se pojavi truljenje korijena, najčešće je to zbog nedovoljnog drenaže i neadekvatne prozračnosti supstrata.
Za orhideje panseluta potrebno je presađivanje svake 1-2 godine, ovisno o korištenom supstratu. Prilikom presađivanja preporučuje se potpuno uklanjanje postojećeg medija za uzgoj, uz odstranjivanje svih oštećenih korijena, ako je potrebno. Nakon toga, biljke se stavljaju u nove posude s novim medijem za uzgoj. Sve rezove nastale prilikom rezanja korijena i dijeljenja velikih biljaka treba prethodno dezinficirati prije stavljanja u novi medij, a zalijevanje se prekida na 24 sata. Optimalno razdoblje za presađivanje je jesen, kada počinje rast novih korijena, a novi izdanci su prešli otprilike polovicu vremena potrebnog za sazrijevanje. Na taj način biljke imaju dovoljno vremena za stabilizaciju prije ulaska u toplo godišnje doba.
Sve vrste Miltoniopsisa preferiraju stalno vlažno okruženje. Neadekvatno zalijevanje uzrokuje savijanje novih listova zbog nedostatka vode. Tijekom toplih razdoblja u stakleniku, Miltoniopsis orhideje zalijevaju se svakodnevno. Kad relativna vlažnost zraka padne ispod 30-40%, preporučuje se prskanje listova vodom, pazeći da se listovi osuše prije zalaska sunca. Nikada se ne smije dopustiti potpuno isušivanje supstrata duže od 1-2 dana, osobito u toploj sezoni.
Gnojidba provodi se od proljeća do ranog jeseni, tijekom razdoblja rasta, ali ne i zimi. Gnojivo se koristi u razrijeđenju od 25 – 50% preporučene doze proizvođača, a primjena se obavlja svakih 1-2 mjeseca. Nakon gnojidbe, koristi se zalijevanje potapanjem kako bi se uklonio višak gnojiva. Poticanje cvatnje postiže se primjenom gnojiva siromašnih magnezijem.
Uvjeti uzgoja bit će stalni tijekom cijele godine, pružajući temperaturnu razliku (koja se prirodno pojavljuje u većini domova) od 6 – 11 ℃ između dana i noći. Zalijevanje će se lagano smanjiti tijekom zime, osobito ako se biljke uzgajaju u uvjetima slabog osvjetljenja, u područjima s kratkim fotoperiodama, ili ako noćne temperature padnu ispod 16℃. Uz smanjenje količine vode zimi, prestaje i primjena gnojiva, koje se može ponovno koristiti s povratkom na režim zalijevanja karakterističan za toplo godišnje doba.
Želiš li vidjeti više članaka i steći više znanja? Ovaj je članak besplatan, ali možeš podržati secretgarden.ro s recenzijom ovdje:
Google: Recenzija na Googleu
Facebook: Recenzija na Facebooku