Poznate i kao orhideje ljubičice, vrste roda Miltoniopsis, opisane 1889. godine od Alexandre Godefroy – Lebeufa, u broju od 5-6, ipak čine preko 2000 hortikulturnih hibrida. Iako su prvotno bile uključene u rod Miltonia, kasnije je utvrđeno da dijele mnogo više sličnosti s rodom Odontooglossum. Od poznatih 5 – 6 botaničkih vrsta, samo 3, naime Miltoniopsis roezlii, Miltoniopsis Vexillaria i Miltoniopsis phalaenopsis, predstavljaju roditeljske vrste koje su bile osnova za stvaranje impresivnog broja hortikulturnih hibrida.
Vrste su porijeklom iz Costa Rice, Paname, Venezuele, Kolumbije, Ekvadora i Perua, gdje nastanjuju lokacije na nadmorskim visinama između 500 i 2000 m i s promjenjivom klimom, od vlažnih, vrlo toplih pašnjaka do relativno hladnih vlažnih šuma kao srednje zone, nastanjujući vlažne šume umjerene klime.
Osnovna značajka svih preferiranih lokacija je povećana vlažnost, budući da su u tim područjima kiše česte tijekom cijele godine, često praćene obilnim taloženjem rose ili čestim maglama.
Epifitske ili litofitske vrste, članovi roda Miltoniopsis razlikuju se od vrsta Miltonia po prisutnosti samo jednog lista na vrhu pseudobulbe, koji je okružen jasno izraženim listovima nalik ovojnicama. Biljke su srednje veličine, s simpodijalnim rastom, tankim, uskim, svijetlozelenim listovima raspoređenim u lepezasti oblik na bazi spljoštenih pseudobulbi, u njihovim spljoštenijim dijelovima.
Glavna sezona cvatnje traje od proljeća do jeseni, no neke vrste i većina hibrida mogu cvjetati u bilo koje doba godine. Proizvode cvatove s 3 do 7 trajnih cvjetova, koji traju do 5 tjedana ili ponekad i duže, ali brzo vene ako se odrežu, velikih dimenzija (7 – 8 cm), mirisni, s impozantnim izgledom i varijabilnom bojom, od žute do nijansi crvene i ljubičaste.
Rod Miltoniopsis preferira nisku razinu svjetlosnog zračenja, od 9000 do 15000 luksa, bez izravnog izlaganja sunčevim zrakama, slično vrstama Paphiopedillum s mrljastim lišćem, ali s relativno višim vrijednostima nego što se preporučuje za vrste Phalaenopsis. Tijekom hladne sezone, mogu tolerirati nešto veće vrijednosti svjetlosti, do 18000 luksa. Zbog niskih zahtjeva za svjetlosnim zračenjem, vrste roda Miltoniopsis mogu se bez problema uzgajati uz umjetnu rasvjetu, pod uvjetom da je osigurana umjerena do visoka razina vlage. U mnogim slučajevima primijećeno je poboljšanje kvalitete cvjetova ako se oni premjeste u sjenovitija područja odmah nakon formiranja pupova.
Pokazatelj da biljke dobivaju dovoljno svjetla je svijetlozelena boja listova. Bledilo listova ukazuje na previše svjetla, dok tamnozeleni listovi signaliziraju nedostatak ovog parametra. Rumenkasta ili žuto-crvenkasta boja listova ukazuje na potrebu smanjenja razine svjetlosnog zračenja. Ispravna svjetlost označena je pojavom blagog, lagano ružičastog tona na listovima. Često je teško osigurati potrebnu količinu svjetla koja potiče cvjetanje, a da pritom listovi ne postanu blijedi. U slučaju vrlo intenzivne svjetlosti, listovi mogu imati opekline od sunca, osobito sredinom ljeta.
Temperatura u izvornim područjima rijetko prelazi 27℃ tijekom dana, a noću često može pasti do 10℃ ili niže. Rod Miltoniopsis uspješno raste na temperaturama sličnim onima za rod Odontoglossum, u rasponu od 6 – 25℃, ali može podnijeti varijacije izvan ovog raspona tijekom kratkih razdoblja. Idealna temperatura za rast i cvjetanje je 23 – 25℃ tijekom dana i 16 – 18 ℃ noću, s varijacijom od oko 7 – 8 ℃. U slučaju pretežno niskih temperatura preporučuje se smanjenje vlage. Biljke ne vole temperature iznad 25 ℃, pa je potrebno smanjiti intenzitet svjetlosti i povećati vlagu kako bi mogle podnijeti takve uvjete. Važno je zapamtiti da se tolerancija na više temperature povećava s povećanjem vlage.
Vlaga potrebna za rast Miltoniopsis orhideja mora biti visoka, idealno je u tu svrhu grupirati ih s drugim vrstama biljaka koje preferiraju visoku vlagu. Optimalne vrijednosti bit će u rasponu od 70 – 80 %, s maksimalnim vrijednostima noću do 80 – 90 % i minimalnim vrijednostima tijekom poslijepodneva od 50 – 60 %. Vrste Miltoniopsis mogu podnijeti, međutim, kratkotrajno i vrijednosti vlage čak i od 20 %, pod uvjetom da se često zalijevaju. Za razdoblja s vrlo visokim temperaturama preporučuje se prskanje listova i postavljanje posuda za uzgoj na pladnjeve s šljunkom ili keramičkim granulama napunjenim vodom. Još jedan važan aspekt je osiguravanje vrlo dobre ventilacije zraka kako bi se spriječile gljivične bolesti, budući da Miltoniopsis vrste u prirodnom okruženju rastu na gornjim dijelovima krošnji drveća.
Postoji mnogo opcija za uzgoj vrsta Miltoniopsis u pogledu izbora supstrata, uzgojnog medija i posuda. Bez obzira na odabranu kombinaciju, treba se odlučiti za one koje potiču zadržavanje vode, a istovremeno omogućuju brzo otjecanje. Budući da vrste imaju relativno fine korijene, treba odabrati medij s malom granulacijom, poput pinove kore Orchiata Precision, ili posebno pripremljene medije koji sadrže omjer 70% fine kore i 30% perlita (možete ih kupiti ovdje). U ovu mješavinu neki uzgajivači ponekad dodaju udio drvenog ugljena kako bi potaknuli upijanje vode i drugih tvari te njihovo postupno otpuštanje u medij. Veličina posuda za uzgoj ne smije biti prevelika, već dovoljno prostrana da može sadržavati korijensku masu i supstrat. Male posude pomažu u kontroli zalijevanja i sprječavanju prekomjernog navodnjavanja. Ako se pojavi truljenje korijena, to je najčešće zbog nedovoljne drenaže i neadekvatne aeracije supstrata.
Za orhideje panseluta potrebno je presađivanje svake 1-2 godine, ovisno o korištenom supstratu. Prilikom presađivanja preporučuje se potpuno uklanjanje postojećeg uzgojnog medija, uz odstranjivanje svih zahvaćenih korijena, ako je potrebno. Nakon toga, biljke se stavljaju u nove posude s svježim uzgojnim medijem. Sve rezove nastale rezanjem korijena i dijeljenjem velikih biljaka treba dezinficirati prije postavljanja u novi medij, a zalijevanje se prekida na 24 sata. Optimalno razdoblje za presađivanje je jesen, kada počinje rast novih korijena, a novi izdanci su prešli otprilike polovicu vremena potrebnog za sazrijevanje. Na taj način biljke imaju dovoljno vremena za stabilizaciju prije ulaska u toplo godišnje doba.
Sve vrste Miltoniopsisa preferirat će konstantno vlažno okruženje. Neadekvatno zalijevanje uzrokovat će savijanje novih listova u slučaju nedostatka vode. Tijekom toplih razdoblja, u uvjetima staklenika, Miltoniopsis orhideje zalijevat će se svakodnevno. Kad relativna vlažnost zraka padne ispod 30-40%, preporučuje se prskanje listova vodom, ali pazeći da se listovi osuše prije zalaska sunca. Nikada se neće dopustiti potpuno isušivanje supstrata na više od 1-2 dana, osobito tijekom toplih sezona.
Fertilizarile se vor realiza din primavara pana toamna devreme, in perioada de crestere, insa nu pe perioada iernii. Fertilizantul va fi utilizat la dilutie de 25 – 50% din doza recomandata de producator, iar administrarea acestuia va fi efectuata la interval de 1-2 luni. Ulterior fertilizarii, se va recurge la irigarea prin scufundare, pentru indepartarea excesului de fertilizant. Stimularea infloririi se va realiza prin administrarea de fertilizanti saraci in Mg.
Conditiile de crestere se vor pastra constante pe tot parcursul anului, oferind o diferenta termica (ce apare natural in majoritatea locuintelor) de 6 – 11 ℃ de la zi la noapte. Irigarea va fi redusa usor pe perioada iernii, mai ales in cazul in care plantele sunt crescute in condiii de lumina redusa, in zone cu fotoperioada scurta, sau in cazul in care temperaturile nocturne scad sub 16℃. La reducerea cantitatii de apa in perioada iernii, se va sista si administrarea fertilizantului, care poate fi administrat din nou odata cu revenirea la schema de udare specifica sezonului cald.
Vrei sa vezi mai multe articole si sa acumulezi mai multe cunostinte? Acest articol este oferit gratuit, insa poti sustine secretgarden.ro s recenzijom ovdje:
Google: Recenzije na Googleu
Facebook: Recenzije na Facebooku