Rod Dracula pripada plemenu Epidendreae, podplemenu Pleurothalidinae, a opisao ga je Carlyle August Luer 1978. godine, koji je rod nazvao po latinskoj riječi za zmaja (draco), kao referencu na neobičan izgled cvjetova. Luer (23. kolovoza 1922. – 9. studenog 2019.) bio je američki botaničar specijaliziran za porodicu Orchidaceae, s posebnim interesom za Pleurothallidinae (rod Pleurothallis) i vrste srodnih rodova. Bio je glavni kustos Botaničkog vrta u Missouriju, objavivši brojne članke i dva opsežna djela o taksonomiji orhideja.
Među popularnim nazivima koji se pripisuju predstavnicima roda su i: vampirske orhideje, majmunske orhideje, zmajeve orhideje.
Vrste roda Dracula pojavljuju se kao biljke različitih veličina, od nekoliko centimetara visine do srednje veličine, ističući se impresivnim cvjetovima po obliku i boji. Prije sistematske klasifikacije koju je napravio Luer, koji je vrste roda Dracula svrstao u zasebnu skupinu, one su pripadale rodu Masdevallia, s kojim su povezane i slične u mnogim pogledima. Trenutno je poznato preko 90 vrsta koje pripadaju ovom rodu, većinom središnjeameričke distribucije, u vlažnim šumama Meksika, Perua, Kolumbije i Ekvadora.
Vrste roda Dracula imaju kratke stabljike s puzajućim, uspravnim rizomima, na kojima se nalaze pojedinačni listovi krhke teksture s jasno istaknutom središnjom žilom. Cvjetovi su također pojedinačni, na dugim stabljikama, viseći do uspravno visećih, impresioniraju svojom posebnom kromatikom i snažnim kontrastima koji naglašavaju neobičnu anatomiju krune. Iako su cvjetovi pojedinačni, cvjetne stabljike imaju tendenciju proizvoditi cvjetove sukcesivno, ponekad čak 5 – 6 za istu cvat.
Najizraženiji aspekt cvjetne anatomije prikazan je prisutnošću dugih, nitastih nastavaka na krajevima 3 sepala. U bazalnom području, kratki latice imaju granulacije koje sugeriraju par očiju, a izgled maske upotpunjuje prisutnost stupca, koji izgleda kao nos. Vrste roda Dracula uživaju mnoge obožavatelje, a trenutno postoji velik broj vrsta i hibrida u kulturi, pri čemu su najcjenjenije Dracula vampira, Dracula chimaera, Dracula bella, Dracula gorgona i Dracula simia. Svjetski popis monokotiledona trenutno uključuje 124 prihvaćena taksona, među kojima su i 2 prirodna hibrida.
S aspekta uvjeta rasta, vrste roda Dracula preferiraju temperature koje pripadaju hladnijem rasponu, koje mogu doseći i srednji raspon, jer se pri visokim temperaturama biljke brzo suše. Kao prosječna temperatura, dnevne temperature bit će u rasponu od 18 do 25 stupnjeva Celzija. Noćne vrijednosti mogu pasti do 12 – 14 stupnjeva Celzija. Prisutnost viših temperatura može se kompenzirati obilnijim zalijevanjem i čestim prskanjem. Vrste ne podnose dobro velike temperaturne fluktuacije, zbog čega je važno da temperatura na razini listova ostane što je moguće konstantnija.
Vrijednosti svjetlosnog zračenja nalaze se u području umjerene svjetlosti, s 60% zasjenjenja, zaštićene od izravnog djelovanja sunčevih zraka, idealno s istočnom ili južnom ekspozicijom. Nedostatak odgovarajućih vrijednosti svjetlosnog zračenja može usporiti proces cvjetanja, u kojem se preporučuje izlaganje biljaka intenzivnijem svjetlu. Pojava smeđih ili žutih mrlja na listovima može ukazivati na prisutnost opekotina od sunca, koje na kraju mogu dovesti do gubitka biljaka ako se ne intervenira njihovim premještanjem na sjenovitija mjesta. Kao opće pravilo, vrijednosti svjetlosnog zračenja za vrste roda Dracula slične su onima za rod Phalaenopsis, naime 10000 – 18000 luksa.
Nikada se neće dopustiti potpuno isušivanje supstrata kod vrsta roda Dracula, jer biljke mogu uginuti u odsutnosti vode unutar nekoliko sati. Prekomjerno zalijevanje nije prepreka koja bi utjecala na vrste roda Dracula, moguće je vodu davati svako jutro kako bi biljke mogle upiti i metabolizirati vodu tijekom dana, a osnovni uvjet je prisutnost svjetlosti. Voda se daje dok se ne primijeti istjecanje kroz donje otvore lonca ili uranjanjem, dok se ne prestanu pojavljivati mjehurići zraka.
Relativna vlažnost održavat će se visokom, s vrijednostima između 70% i 100%.
Gnojiva se primjenjuju razrijeđena, u vrijednostima od 25 – 50% u odnosu na koncentraciju navedenu na pakiranju. Česta uranjanja lonaca s medijem za uzgoj provode se kako bi se uklonile moguće naslage soli, budući da su vrste roda Dracula izuzetno osjetljive na nakupljanje minerala.
Uzgoj će se obavljati u košarama ili loncima s mnogo velikih perforacija, ili u loncima s rešetkama, a kao medij može se uspješno koristiti sphagnum mahovina, bilo sama ili u mješavini s perlitom i kokosovim vlaknima. Alternativa može biti sadnja na pločice kore, tvrdog drva ili pluta, omotane mrežom, s dodatkom sphagnum mahovine, no ova metoda zahtijevat će znatno češće i obilnije zalijevanje kako bi se nadoknadilo brže isparavanje vode. Promjena medija za uzgoj može se obaviti svakih 2 godine, rano u proljeće, kako bi se biljkama omogućilo da se stabiliziraju do početka ljeta.
Vrste Dracula ne zahtijevaju promjene uvjeta uzgoja ili periode mirovanja, shema uzgoja može biti ista tijekom cijele godine.
Želiš li vidjeti više članaka i steći više znanja? Ovaj je članak besplatan, ali možeš podržati secretgarden.ro s recenzijom ovdje:
Google: Recenzije na Googleu
Facebook: Recenzije na Facebooku